Grmljavina

Napokon sam uspio slikati grmljavinu. Zaklonjen na balkonu, oko 2 sata ujutro, sa fotoaparatom u ruci, čekam pravi trenutak da uradim "škljoc". Ali pravi "škljoc" nikako ne dolazi, prolaze minute i minute, svaki "škljoc" je pogrešan, stiže ili prerano ili prekasno.

Osjećam se kao da se nalazim negdje na otvorenoj čistini i nešto me vuče da nastavim slikati, ne mogu otići neobavljena posla. Čovjek je uistinu bespomoćan pored ovakvih sila prirode.

I napokon, pravi "škljoc" se dogodio. Gledam na sat, davno je prošlo 3 sata. Baš me briga kako ću se dići ujutro, baš me briga što sam pomalo pokisao i što mi je hladno. Sav sam sretan jer sam uspio ovjekovječiti pravi trenutak, napokon sam slikao nešto veličanstveno. Ali ... kako nekome ujutro objasniti što sam to radio noćas i zašto mi se spava...

U svakom slučaju, ovo mi je jedna od najdražih fotografija.